...
Možda nikad neću imati hrabrosti da izgovorim neke
riječi... Kako god bilo, one ostaju u meni.
Postoje kao jedna surova istina o mom biću, o meni. Vidiš, stranče,
ja volim filmski. Ja žudim da budem filmski voljena. Onako
iskreno, snažno, brutalno. Da svakog dana znaš da
si voljen, da nikad ne zaboraviš. Da dam svaki atom svoje snage da to nikad ne
zaboraviš!
Probudila bih u tebi želju da jednu ženu učiniš srećnom.
Voljećeš što sam ta žena upravo ja. Nikada ti ne bih obećala da ću biti savršena ili bilo šta slično,
već da ću
biti ja. Samo ja, bez pretvaranja. A lijepo bi bilo da me zavoliš, onako istinski i duboko. Lijepo bi
bilo da poželiš da me imaš zauvijek.
Je l' možeš da zamisliš koliko bismo bili srećni?
Probudila bih u tebi želju da jednu ženu učiniš srećnom. Voljećeš što sam ta žena upravo ja. Nikada ti ne bih obećala da ću biti savršena ili bilo šta slično, već da ću biti ja. Samo ja, bez pretvaranja. A lijepo bi bilo da me zavoliš, onako istinski i duboko. Lijepo bi bilo da poželiš da me imaš zauvijek.
Je l' možeš da zamisliš koliko bismo bili srećni?
Нема коментара:
Постави коментар