I
Od svake pomisli mi se stegne srce, svaka mi vraća isti osjećaj.
Nije bilo do mene, zar ne?
Da sam ja birala, nikad te ne bih predala prošlosti, da je bilo do mene bio bi moj.
Sada ne bih prokleto trošila papir na prazne riječi već bih tebi govorila.
Pričala bih ti o svojim snovima, mislima, skrivenim željama, voljela bih te cijelim svojim bićem.
Da je sada do mene, grlio bi me. Rekao bi mi da žališ svaki momenat koji smo proveli razdvojeni.
Ljubio bi me. Šaputao bi mi koliko voliš što sam tu.
Volio bi me. Bili bismo srećni zajedno.
Ja nisam birala.
I na kraju, šta god da kažem malo je.
II
Davno sam sebi priznala da si jedini koji je zaista bio bitan.
Jedini koji je u meni probudio toliko jake emocije, one koje nisam osjetila nikad prije.
Bilo bi ljepše da si ti bolji čovjek, osoba… Onda bih imala razloga da ti i priznam sve
Ovako sam sve to zadržala za sebe jer ne bi umio da cijeniš
Ne bi mogao da se snađes sa svim tim emocijama. Ti to ne razumiješ, ne poznaješ to…
To bi za tebe bile samo riječi
A meni su bile mnogo više… Meni je to bio cijeli univerzum koji sam ti poklonila, usmjerila ka tebi
Budi miran dušo, voljeće te mnoge druge.
III
Voljela bih da sva ova priča o nama ima smisla
To je samo moja priča, istina… Samo ja i moje srce u koje sam pustila tebe i tvoj duh
Ne znam zašto sad uopšte pokrećem svu ovu priču
Istina je da smo oboje kasno shvatili… Ti si kasno shvatio da sam jedina za koju si trebao da se boriš; sa druge strane sam ja kasno shvatila da se nisam dovoljno čuvala i da mi je previše stalo
Posle je već bilo prekasno za ispravljanje bilo čega
Pustili smo jedno drugo
Boljelo je, ali mi je i drago… Nisi ti dobar za mene, nisi ti dobar ni za koga
Ali sam se zbog tebe nekad osjećala življom nego inače, po tome te i pamtim
IV
Jednom davno sam se osjećala voljenom
Osjećala sam se kao žena koja je konačno dobila zasluženu ljubav
Bila je to savršena iluzija, zamalo da povjerujem
Šteta je što ti tako zavaraš svaku, svakog… Malo voliš pa malo ne
Drago mi je što se zabavljaš, nemoj da se ljutiš što sam se branila
Izvini što sam neplanirano otišla… Pokupila svaki dio svoga srca i otišla, na vrijeme pobjegla
Teško je bilo tada. I sada čim se prisjetim
Ali pozdravljam tvoju slobodu da se igraš sa tuđim osjećanjima
Loše je to što će ti se isto to vratiti jednom
V
Vidiš, sad je gotovo... Zauvijek
Nazvala bih te najljepšom i najtežom uspomenom
Dušo, pogledaj u nebo i zahvali se što si jednom bio voljen ovoliko!
Imao si ono što mnogi samo sanjaju, sklopi oči i budi srećan u moje ime
Nestaje mi riječi koje bih ti posvetila, izgleda da sam se konačno istrgla iz kandži prošlosti koju dijelim sa tobom... Ja sam srećna.
Нема коментара:
Постави коментар