петак, 8. фебруар 2019.

tebi, voljena. 
VI II MMXIX 

Ako pišem o tebi, znaj da si bitna. A ti si čak jedna od najbitnijih osoba u mom životu. Možda samo trenutno, možda je samo faza, period ali znaj da si na ovom srcu ostavila trag koji će zauvijek biti tu, bez obzira na emocije. Jer će se emocije neizbježno promijeniti, ali uspomene će ostati. I želim da ostanu jer su nešto najdivnije na cijelom svijetu. Najmagičnije nešto što sam dobila od života.

A ti si jedan predivan poklon. Previše te volim. I previše mi značiš, zato ova daljina i boli ovoliko. I ne znam kako da razmišljam o budućnosti a da ne vidim tebe u njoj. To mi je najteže - jer je upravo to veoma neizvjesno.

A tek sad znam šta je ljubav. Tek sad znam za emocije. I znam da sada mirno spavam jer imam nekoga da volim.

A volim tebe, mjeseče moj. Obasjavaš mi noći. Jedan od mojih uspjeha si upravo ti. Jer sam uspjela da te osvojim i da te zadržim, i da ti budem dovoljno dobra; jer sam znala da si srećna sa mnom; i da sam znala da te nasmijem i obradujem; da ti zagolicam kožu i maštu; da ti zagrijem tijelo i dušu - bar djelić onoga koliko si ti to meni pružila. Zato te i volim.

Volim te jer sam se zbog tebe borila protiv sebe; jer sam zahvaljujući tebi upoznala sebe i zbog tebe sam sebe prihvatila. Ti si moj blagoslov.

I mislim da riječi nikada neće biti dovoljne da ti budu dovoljan dokaz moje ljubavi, koja se ne gasi iako nismo blizu. Ali znaj da ću biti tu i da želim da budem tu, da me imaš - za bitne i banalne stvari. Za sve ću biti tu. Za tebe, voljena moja.

Iskustvo, ljubav i emocije koje sam osjetila sa tobom su nešto iz drugog svijeta.

Volim te i želim da budeš dobro. Molim se da budeš dobro. I nadam se da ćeš biti srećna u ljubavi i posle mene. Jer zaslužuješ da dobiješ svu ljubav ovog svijeta.

Budi srećna, da bih bila i ja.