субота, 12. август 2017.

Nemoj da me pitaš


Ne pitaj me zašto pišem. Ne gledaj me tako prezrivo dok se ja gubim u riječima koje nasumično prodiru iz pokreta mojih prstiju, koje nekontrolisano žude da budu zabilježene negdje i da ostave neizbrisiv trag. Eto to radim. Eto tako provodim svoja popodneva i svoje noći, one prelijepe kišne noći koje ne želim da protraćim spavajući već uživajući u svježini, promjeni, pokretu. 

Ne pitaj me zašto sam cvijeće stavila u staklenoj vazi. Ne gledaj u tu zemlju kao u izvor prljavštine, crva, bakterija. Ta zemlja je jednako lijepa kao i to cvijeće koje raste iz nje. Jer da nema te zemlje ne bi bilo ni tog cvijeta. Ta neraskidiva veza koja postoji između zemlje i cvijeta je jednako lijepa i vrijedna kao veza između majke i djeteta. Ne traži grešku ili nepravilnost u tome. 

Ne pitaj me zašto sanjam otvorenih očiju. Ljepotu ne stvaram sama već je svemu oko sebe nalazim. Taj zid, koji je tebi samo zid, je meni zaštita od previše vjetra, previše snijega, previše sunca, previše svega. Taj prozor me štiti od previše kiše ali mi dozvoljava da uživam u pogledu, u živosti prizora. 

Oh ti čovječe koji svemu tražiš manu, grešku, besmisao. Koji ne tražiš i ne vidiš sreću. Ti koji živiš neživim životom... Mani me se. Ja sam zamišljeni slobodnjak. 

понедељак, 07. август 2017.

Nemoj sa mnom

Ne pokušavaj sa mnom
sa mnom ti neće ići
primaći ćeš se ali ću ja koraknuti najmanje tri metra unazad 
vratiću se svojim filmovima i knjigama 
o srećnom kraju i sreći bez previše cimanja
mada je ni tamo više nema, samo u mojoj glavi
Ako mi se primakneš ja ću se odmaći nesvjesno
moja neispijena kafa me čeka
da je sama ispijem, gorku, nikakvu
Otići ću da lažem da sam jaka 
i da mogu sama
i da želim to, tako...
Pobjeći ću da zagrlim ćebe i ona tri jastuka u krevetu
kao da će me oni zagrijati
i hoće, ali ne onako fino
Onda ću da odem u biblioteku i učim
i tri sata ću biti sama
razmišljaću o ljudima koji sjede tu, uče a onda idu nekom u zagrljaj
a ja ću razmišljati o tome koju kutiju cigara sledeću da uzmem
da probam...
Otrčaću do prodavnice za žvake
i uzeću najljuće, da mi sprže jezik
A uveče ću pišem
da vječno trošim papire, mastila, osjećanja
da traćim sve to
zajedno sa vremenom koje trči
dok ja stojim u mjestu
dok ja ne dozvoljavam sebi da mrdnem sa mrtve tačke
I čitaću svoje spise i sjećaću se onih bezbroj likova kojima su posvećeni 
i tome kako su možda mogli da budu bitni 
ali nisam dala priliku ni njima ni sebi
ali to i nije o njima, već o meni
o mom propadanju i mojim bolesnim fikcijama
koje odbijam da odbacim i promijenim nešto
i opet ću pisati, pisati, vječno patetisati o tome
i svemu ostalom
Tako ću da se ponašam i da živim
moje društvo je i naviklo na to 
više ni ne pitaju
A onda ću opet da se zatvorim u sobu i gledam filmove u kojima je ljubav,
u kojima je ljubav tako divna
čarobna
jednostavna
bezbrižna
uzbudljiva
ispunjujuća
vječna. 
A onda ću da skontam da i nije
ali mene film ne dotiče
već svi oni koji su mogli da mi dočaraju tu ljubav
ali im nisam dala šansu
jer me strah 
jer sam uplašena
jer sam prokleta 
kukavica
Mogla bih i od svog života da odustanem ali ne i od ubjeđenja da me ljudi jure da bi me povrijedili
Kao da mi svi prilaze da bi me gazili
Sve mogu sem da taj film izbacim iz svoje glave 
Tu glupost
Prokletstvo onih koji su jednom bili prokleto povrijeđeni! 

недеља, 06. август 2017.

Laž

Vjerovaću da je sve okej. 
Želim da mislim da si bio za mene i da smo oboje bili dovoljno jaki da se izborimo ZA NAS. 
Smatraću te velikim uspjehom i predivnom uspomenom. 
Sjećaću se da smo se sa uživanjem borili za nas, da smo sa uživanjem prebrodili sve prepreke koje su nam bile na putu. 

Misliću o tebi kao o nekom ko je umio sa mnom, ko me je razumio. 
Prisjećaću te se kao velike pobjede, prelijepog iskustva i čarobne uspomene. 
Govoriću sebi da si bio za mene, da si grlio svaku moju manu, da si popravljao moje pukotine, da si liječio moje rane.
Ubjeđivaću sebe da smo imali divnu prošlost, divno vrijeme provedeno zajedno – u smijehu, sreći, čaroliji. 

Vjerovaću da si me čuvao, da si umio da mi obrišeš suze i nikad izazoveš ni najmanju bol, patnju u meni. 
Trudiću se da pobjegnem od surove istine. 
Lagaću sebe da si moj uspjeh, zahvaljujući kom sam pobijedila svoj najveći strah; lagaću da je vrijedilo što sam pobijedila sebe kako bih bila srećna sa tobom. 

Izvrnuću stvarnost.
  


A i šta ću drugo? 
Ja sam te birala, ja sam te uzela, ja imala. 
Bio si moj izbor, najveći i najskuplji.
Vjerovaću da si svega i bio vrijedan. 


понедељак, 01. мај 2017.

U kasne sate...

Slučajno ti vidjeh sliku i odlutaše mi misli, negdje predaleko. Kao očajnički trzaji su moji pokušaji da ne mislim, da prebolim, da zaboravim. Ne ide mi najbolje. Sve je u najboljem redu, govorim sebi da sam krenula dalje i da ću uspjeti. Onda te vidim, ili vidim nešto tvoje, osjetim tvoje prisustvo. I sve ode dođavola! Svaki pokušaj, svaki trud, sve ode... I opet sam na početku.
Ne mogu ovako, nije mi lako. Ne slušaju mene oči kad im kažem da ne plaču. Ne čuje srce kad ga preklinjem da me ne steže po pomenu tvog imena. Neće moja koža da se smiri kad mi nedostaješ, drhti. Neće one slike da se pocijepaju, zapale. Neće ni sve te uspomene da iščeznu, nestanu, ispare iz mog uma.
I onda ne znam šta ću od sebe. Da li da čitam sve te pjesme o tebi? Opet? Sve su one napisane tebi, inspirisane tobom. A nikad ih nećeš pročitati. Nikad nećeš znati koliko toga si umio da probudiš u meni – sve najbolje i najgore. Nikad nećeš moći da se izgubiš u toj igri riječi koja savršeno opisuje sve ono što si ti. I sve ono što sam ja sa tobom.
Počnem da pišem opet. I pišem i pišem i ne želim da stanem... A želim da uništim sve što sam od tebe stvorila – uspomene, filmove u glavi, savršenog čovjeka, pjesme, priče. Oh dragi, šta bi mi rekao da pročitaš sve ovo? Da li bi sve ovo imalo smisla u tvojim očima?
A šta bi ti napisao o meni? Da li bi mi uopšte išta posvetio, da li bi dozvolio da dio mene ostane u tebi zauvijek?

A nije mi ništa, dobro sam. Samo me ponekad posjetiš, samo nekad me vratiš na početak. Ovako, u kasne sate daješ dušu mojim pjesmama. Otopiš svaki led u meni i učiš me kako da svu svoju toplinu prenesem na pjesme, priče. Ljubavi, od tebe pravim najčistiju umjetnost. A ti to nisi inače, samo u kasne sate. 



среда, 26. април 2017.

Ne vjeruj njoj!

Na tebi je da sačuvaš onaj dio mene koji si volio, koji je bio samo tvoj...
I kad te ona pogleda onako zavodnički, kad želi sa tobom sve
Ne vjeruj joj. 
Ako ti ikad kaže neku lijepu riječ, 
ili da si joj drag, da te voli
Ne vjeruj u to. 
Ako se zaplače i poželi da je zagrliš, 
ne radi to, 
Nije ona slaba, samo troši tvoje ruke, 
ako ti kaže da joj treba sigurnost
To nije istina.
Ako ti skuva kafu ujutro i kaže da si njen,
ako kaže da te je gledala dok spavaš, 
da izgledaš kao najdivniji anđeo
Ne vjeruj joj! 
Ako kaže da jedva čeka da se joj se vratiš, 
Ne vjeruj. 
I onda kada ti pijana kaže da je samo tvoja,
da samo tebe želi, da si njeno najvrednije
Ne vjeruj joj! 
Ako kaže da ju je strah da će te izgubiti, 
da ne želi da diše bez tebe, 
Ne vjeruj! 
Ako te odbrani i zaštiti pred svima, 
I to je laž! 

Sve je laž! Zar ne znaš to? Sve što ona uradi je laž, neistina. 
Ja sam to već jednom uradila, ja sam bila prva. Samo ja se računam. 
Ne upadaj u njenu zamku, ne voli te ona. Ne kao ja. 
Ne može to niko kao ja, ne vjeruj njoj. Ostavi je, dođi meni. Po ko zna koji put ali zauvijek
Ne vjeruj da će te ona ljepše voljeti, ne može to niko. Nemoj da je zavoliš zbog tih laži. To su samo laži. 
Budi pametan ljubavi, budi moj. Ja te volim. Ako pokuša da kaže nešto, ne dozvoli joj.
Ne vjeruj njoj! 

уторак, 25. април 2017.

Pola mene je nestalo

Nismo se odavno vidjeli... 
Kako si? Kako život? 
Je li sve okej? Jesi li i dalje onaj stari moj koji se najljepše smije? 
A te oči, jesu li i dalje one nadivnije? Sijaju li isto kao nekada? 
Ne moraš da me gledaš više, više nisam potrebna tvojim očima. 
To je valjda okej. 
A kako ljubav? Jesi li srećan? 
Jesi li usrećio nekog? 
Jesi li bio razočaran? Je li te neko povrijedio? 
Pričaj mi o tome, želim da čujem sve, želim da te znam i dalje...



Slušala bih i ćutala. 
Ne bih ti rekla ništa o sebi, ne bi ti se svidjelo. 
Ja sam se promijenila. Nisam više kao prije. 
Odavno se nismo vidjeli, ja sa druga osoba. 
Pola mene je nestalo. 
Ništa od onog sjaja u očima koji si stalno primjećivao. Nema ni one pozitivne energije koju si sa zadovoljstvom upijao. 
Iščezlo je sve što si volio kod mene. 
Nisam ja to htjela. 
Život je to odnio. 
Zajedno sa svom radošću djeteta koju sam uvijek čuvala u sebi. 
Pola mene je nestalo. 
Da me sada sretneš ne bi me ni primijetio. 
Postala sam duh, kao da lebdim. 

Nisam najbolje, ali ti to neću reći. 
A zašto i da ti kažem, neću da te opterećujem.
Ti si zaštićen, rođen pod srećnom zvijezdom, ne moraš da trpiš moju muku. 
A i ne treba ni meni to. Ne želim da znaš.
I ne moraš da znaš. 
Žalio bi me. I pitao šta mi se desilo?
Pitao bi me gdje je tvoja stara ja
I zašto je pola mene nestalo?

A ja ću u sebi poželjeti da znam odgovor. 
I poželjeću da mogu da ti kažem, da mi ti odgovoriš i nađeš neko rešenje. Voljela bih da pričamo o tome. O meni. 
I da mi kažeš da ti značim, da sam divna. 
Iako znam da to više nisam, voljela bih da me ti i dalje tako vidiš.
Voljela bih da se zabrineš i da probaš da me popraviš. 
Da me nasmiješ, bar  na kratko. 



Ali ja te nisam srela, niti to želim. 
Voljela bih da si srećan. Mada to i jesi, čim mi se ne javljaš. 
Odbacio si me i znam da si sigurno ispunjen čovjek. Vjerovatno nisi sam.
To je okej. 
Neću te sresti, a i zašto bih? Ionako ne bih imala ništa lijepo da ti kažem...

петак, 31. март 2017.

Jača

Nemoj da misliš da ne mogu
Ne bih da me smatraš slabom
Ja to nisam.

Umijem da volim
Umijem i da se kontrolišem
I volim te.

Ne poričem svoje emocije
Ali ih ne prodajem za par riječi
Za par besmisenih riječi.

Ne trudi se riječima
Ne pričaj mi ljubav
Pokaži mi, da osjetim.

Ne želim da slušam o tome
Za to imam muziku
Budi tu kad je potrebno.

Ne smatraj me hladnom
Ne smatraj me drskom
Ja sam samo jaka.

Zar da te to plaši
Zar tebe, lave
Zašto ne slomiš i moje srce?

Ne brini ljubavi
Ne dam te nikom
Štitim te, čuvam te, želim te.

Ne plaši se malo drugačije ljubavi
Ne plaši se prejake ljubavi
Ljubav je u djelima, ne u riječima.

Navikavaj se na ovo
Naučiću te bolje
Voljećeš me jače.