среда, 26. април 2017.

Ne vjeruj njoj!

Na tebi je da sačuvaš onaj dio mene koji si volio, koji je bio samo tvoj...
I kad te ona pogleda onako zavodnički, kad želi sa tobom sve
Ne vjeruj joj. 
Ako ti ikad kaže neku lijepu riječ, 
ili da si joj drag, da te voli
Ne vjeruj u to. 
Ako se zaplače i poželi da je zagrliš, 
ne radi to, 
Nije ona slaba, samo troši tvoje ruke, 
ako ti kaže da joj treba sigurnost
To nije istina.
Ako ti skuva kafu ujutro i kaže da si njen,
ako kaže da te je gledala dok spavaš, 
da izgledaš kao najdivniji anđeo
Ne vjeruj joj! 
Ako kaže da jedva čeka da se joj se vratiš, 
Ne vjeruj. 
I onda kada ti pijana kaže da je samo tvoja,
da samo tebe želi, da si njeno najvrednije
Ne vjeruj joj! 
Ako kaže da ju je strah da će te izgubiti, 
da ne želi da diše bez tebe, 
Ne vjeruj! 
Ako te odbrani i zaštiti pred svima, 
I to je laž! 

Sve je laž! Zar ne znaš to? Sve što ona uradi je laž, neistina. 
Ja sam to već jednom uradila, ja sam bila prva. Samo ja se računam. 
Ne upadaj u njenu zamku, ne voli te ona. Ne kao ja. 
Ne može to niko kao ja, ne vjeruj njoj. Ostavi je, dođi meni. Po ko zna koji put ali zauvijek
Ne vjeruj da će te ona ljepše voljeti, ne može to niko. Nemoj da je zavoliš zbog tih laži. To su samo laži. 
Budi pametan ljubavi, budi moj. Ja te volim. Ako pokuša da kaže nešto, ne dozvoli joj.
Ne vjeruj njoj! 

уторак, 25. април 2017.

Pola mene je nestalo

Nismo se odavno vidjeli... 
Kako si? Kako život? 
Je li sve okej? Jesi li i dalje onaj stari moj koji se najljepše smije? 
A te oči, jesu li i dalje one nadivnije? Sijaju li isto kao nekada? 
Ne moraš da me gledaš više, više nisam potrebna tvojim očima. 
To je valjda okej. 
A kako ljubav? Jesi li srećan? 
Jesi li usrećio nekog? 
Jesi li bio razočaran? Je li te neko povrijedio? 
Pričaj mi o tome, želim da čujem sve, želim da te znam i dalje...



Slušala bih i ćutala. 
Ne bih ti rekla ništa o sebi, ne bi ti se svidjelo. 
Ja sam se promijenila. Nisam više kao prije. 
Odavno se nismo vidjeli, ja sam druga osoba. 
Pola mene je nestalo. 
Ništa od onog sjaja u očima koji si stalno primjećivao. Nema ni one pozitivne energije koju si sa zadovoljstvom upijao. 
Iščezlo je sve što si volio kod mene. 
Nisam ja to htjela. 
Život je to odnio. 
Zajedno sa svom radošću djeteta koju sam uvijek čuvala u sebi. 
Pola mene je nestalo. 
Da me sada sretneš ne bi me ni primijetio. 
Postala sam duh, kao da lebdim. 

Nisam najbolje, ali ti to neću reći. 
A zašto i da ti kažem, neću da te opterećujem.
Ti si zaštićen, rođen pod srećnom zvijezdom, ne moraš da trpiš moju muku. 
A i ne treba ni meni to. Ne želim da znaš.
I ne moraš da znaš. 
Žalio bi me. I pitao šta mi se desilo?
Pitao bi me gdje je tvoja stara ja
I zašto je pola mene nestalo?

A ja ću u sebi poželjeti da znam odgovor. 
I poželjeću da mogu da ti kažem, da mi ti odgovoriš i nađeš neko rešenje. Voljela bih da pričamo o tome. O meni. 
I da mi kažeš da ti značim, da sam divna. 
Iako znam da to više nisam, voljela bih da me ti i dalje tako vidiš.
Voljela bih da se zabrineš i da probaš da me popraviš. 
Da me nasmiješ, bar  na kratko. 



Ali ja te nisam srela, niti to želim. 
Voljela bih da si srećan. Mada to i jesi, čim mi se ne javljaš. 
Odbacio si me i znam da si sigurno ispunjen čovjek. Vjerovatno nisi sam.
To je okej. 
Neću te sresti, a i zašto bih? Ionako ne bih imala ništa lijepo da ti kažem...